Nađoh te

Nađoh tetamo gde retko dolazim,u nekom uglu za stolom.Nađoh te,baš kad ne mogu da ublažimsrce.....

Nađoh te

Nađoh te

Nađoh te

Nađoh te
tamo gde retko dolazim,
u nekom uglu za stolom.
Nađoh te,
baš kad ne mogu da ublažim
srce što mi je načeto bolom.

Prepoznah te
kad ti priđoh sasvim blizu,
dosta je dana prošlo do reči
koje se sad ređaju u nizu.
Ko se usudio da ih spreči?

Dodirnuh te,
osmeh se širi plamenim usnama,
ruke nam se u čeznuću stežu.
Dodirnuh te,
blistav sjaj se razli tvojim zenicama.
Lepa sećanja me za tebe vežu.

Emilija Matić

Podeli ovu Objavu:

Pesnikinja Emilija Matić je rođena 14. avgusta 1953. godine u Mojkovcu, Crna Gora. Kako je u sedmoj godini života izgubila vid, završila je osnovnu školu za decu i omladinu oštećenog vida u Risnu i Podgorici.

Srednju elektro-tehničku je završila u Zemunu 1974. godine, potom se zaposlila u Centrotekstilu, gde je radila do penzionisanja.

Prve stihove napisala je još kao osnovka. Pesme su joj objavljivane u časopisima „Vidovdan“, „Jesenjin“, te u zbornicima „Garavi sokak“, „Sjaj trećeg doba“, „Pjesma je naša svjetlost“, „Jutro nad Ozrenom“, „Vršačko pero“, „Poeti na dar“...  u zborničkoj knjizi pesama, „Svetosavska zvona – poezija šapuće o nama“.

Prvu nagradu dobila je na književnom konkursu „Jovan Nikolić“ 2012. godine.

Prethodno je objavila zbirke pesama „Kuda me vode puti“, 2008. godine, „Snaga nežnosti“, 2012. godine, „Priziv i odziv“, 2016. godine, “U plavom obzorju”, 2020.godine, "Šapat reči", 2023.godine i zbirku pripovedaka “Suza ima boju”, 2021.godine i zbirka pesama 

Video prezentacija posta nije dostupna.
    Komentari za ovaj post nisu dostupni.
Dodaj Komentar