Tvoju sam lepotu od Anđela krao,
od mojih priviđenja i mašte te tkao,
u molitvama te Božijom kćeri zvao,
i u snovima milovao, a ime nisam znao.
Neviđena ženo, zvezdo moga neba,
promisao Božija dugo te, dugo krije,
a ti si moja nada i sve što mi treba,
i snova lepih ne bi imao, da te nije.
U Crkvi sam stao na Sveti kamen
i upalio naše dve voštane sveće,
iz njih nastade samo jedan plamen,
i Anđeo reče: "To su vaše dve sreće."
Dok se molih ispred ikone Hrista
zasija me svetlost u čudnom spletu,
i ispred očiju stalno slika ista,
te uz ikonu celivah i tvoju siluetu.
Oprosti Bože, ne pravim lika tvoga,
to samo grešna duša sanja i vapi,
i neka zadocnela žudnja iz srca moga
traži čašu meda, il' otrovne kapi.
O ženo, usude moj, iz snova i mašte,
čekam tvoj anđeoski pogled i reč neku,
i želim, moj cvete iz Božije bašte
tvoj pričest sa usana, a i ruku meku.