Jesi li ikada zaspala, do bljeska nežne zore,
Ili je Virgila pevao uspavanke, u tišini dečijeg sna?
Na rubu povetarca zalazećeg sunca, u rano julsko veče
Dok su ptice pevale zbogom slavnom suncu,
Da li su pesme trajno ti oblikovavale početak noći?
Budeći se svako jutro sa slatkim i blagim licem,
Tvoja kosa doterana, mami pljusak probuđene lepote,
Dok život budi se i vuče svoju težinu na nadanja ti,
Tvoje oči kao da su presvučene dijamantskom ešarpom,
nezamućene uprkos noćnom dežurstvu,
Srce doma punog ljubavi, postojano okreće točkove života.
Zaista, oči oca, znale su dobro dragocenost planete,
Da li je ikada pokušao odbaciti poverenje u tvoje božansko žensko biće?
Brzo bih zbacio njegov titulu,
Nije potrebno da ti krv proključa, nego pouzdaj se u moju zaštitu,
jer u dvoranama sveta želje ispuniću ti.
Ako bi žurba odvede me na mesec i nikada me ne bi vratila,
dijabolična nostalgija bi razbolela me,
Ne bih skretao s puta da dotaknem ime i reputaciju,
Tako, u ovom trenutku pišem ti pismo,
Gde god da si, želim samo da pozdravim te, moja Kraljice.
©️Praise Mk Nkhoma
Preveli Marina Matić & Igor Tintor
Poezija od snova i ljubavi, dušom niže biser onoj koja je pesniku darovala život, ljubav, čitav svet da ga svojim darom ovekoveči u ovoj pesmi za nju, majku. Moj dubok naklon.
Pošaljite Komentar