MEMENTO ZA TEBE
''Vidiš li, prijatelju, dok ne volimo, mi spavamo.
Deca smo praha...A kad zavolimo, onda si bog,
i čist si, kao na prvi dan stvaranja.''
''Rat i mir'' L.N. Tolstoj
Kad misao u magnovanju odluta
ko zna koliko sam te puta,
u snovima srela.
I kada bi mećava kao bludnica,
kroz ponoć, nad gradom bludela,
i tada bih te kroz obzorja videla,
u mimohodu senki kako dolaziš,
kroz kadril pahulja dok inje pada,
a u meni bridi Tolstojeva zima,
i sve studene zvezde iznad Petrograda.
Tad nabuja čežnja kao more o hridi kad zapeni
i uzburka ovaj mir i rat,
što bore se u meni.
Koliko sam puta pod krošnjama
promrzlih jablanova,
ja tvoja Nataša Rostova
tvoj dragi lik kroz izmaglicu nazrela,
I ni jedna, ni jedna zora nije dogorela
da tebe nisam u snu poželela,
I grlila te tako mahnito, strasno
jer znala sam da su tvoj lik
i to odsanjano veče prekrasno...
da samo su iluzija i san.
Jer bogovi su odavno
za nas imali
neki svoj plan...
Da te sebi od mene odvedu.
A mi, kao da smo slutili odavno
jedno drugom upijajaući oči i lice
da nad nama kruže neke zlokobne ptice,
da kao galije crne nad nama brodare
da našu ljubav već upisuju u sećanja,
u bezvremene antologije i večite kalendare.
Da mi je sudbina da te u snovima čekam,
iz noći u noć uvek i iznova
kao nekada Andreja Nataša Rostova,
I da rat kao usud moj mir zagrebe
i oživeći još jedan san,
i još jedan memento za tebe.
Zvezdana Milosavljević