Hoćemo li se sresti

Često razmišljam o tebi, o nama ... Godinama prisutan si u mojoj.....

Hoćemo li se sresti

Hoćemo li se sresti

Hoćemo li se sresti

Često razmišljam o tebi, o nama ... 
Godinama 
prisutan si u mojoj svesti. 
Sresti, 
hoćemo li se ikada? 
Mada, 
nežne reči što noću izatkaš, 
Rasipaš 
ujutru, misliš da tako je 
Pametnije, 
i ni za šta ne znaš drugo. 
Dugo
poruke sam ti pisala, 
Imala 
razumevanja i vremena. 
Iskrena, 
nijedna reč nije izušćena. 
Sena 
tvoja se skriva, tragove briše. 
Više 
papir ne trpi po njemu da se piše. 
Suviše 
bilo bi smeti 
Preneti 
dah emocije.

Emilija Matić

Podeli ovu Objavu:

Pesnikinja Emilija Matić je rođena 14. avgusta 1953. godine u Mojkovcu, Crna Gora. Kako je u sedmoj godini života izgubila vid, završila je osnovnu školu za decu i omladinu oštećenog vida u Risnu i Podgorici.

Srednju elektro-tehničku je završila u Zemunu 1974. godine, potom se zaposlila u Centrotekstilu, gde je radila do penzionisanja.

Prve stihove napisala je još kao osnovka. Pesme su joj objavljivane u časopisima „Vidovdan“, „Jesenjin“, te u zbornicima „Garavi sokak“, „Sjaj trećeg doba“, „Pjesma je naša svjetlost“, „Jutro nad Ozrenom“, „Vršačko pero“, „Poeti na dar“...  u zborničkoj knjizi pesama, „Svetosavska zvona – poezija šapuće o nama“.

Prvu nagradu dobila je na književnom konkursu „Jovan Nikolić“ 2012. godine.

Prethodno je objavila zbirke pesama „Kuda me vode puti“, 2008. godine, „Snaga nežnosti“, 2012. godine, „Priziv i odziv“, 2016. godine, “U plavom obzorju”, 2020.godine, "Šapat reči", 2023.godine i zbirku pripovedaka “Suza ima boju”, 2021.godine i zbirka pesama 

Video prezentacija posta nije dostupna.
    Komentari za ovaj post nisu dostupni.
Dodaj Komentar