Stranac
Čekam da dođe noć,
Čekam da osetim njenu baršunastu toplinu.
Čekam da nas bića nebeska
Koja će te dovesti u ovoj noći,
zakrile i od svih prepreka zaštite.
Čekam te stranče moj,
da mi opet obojiš noć,
I od praznine svakodnevnice
Da me iz mene izneseš,
U prostor bez granica uzneseš.
Čekam tvoj somotski dodir,
I reči meke, a opet sigurne
I dalekim, meni nepoznatim
Prostorima ojačane.
Čekam da me sa zvezdama stopiš
I u tvom pogledu da se zaustavim,
Zagledana u one prostore
Koje tek otkrivam.
A moja duša ih je prepoznala,
I srodnika našla od nastanka sveta.
Duša je odmah znala da ćemo se ponovo sresti,
Jer se vekovima preplićemo i tražimo.
I kao stari ljubavnici ne gledamo se,
Kao stranci koji malo reči zbore,
Već smo jedno postali onog trena,
Kada je tvoj pogled sreo i prikovao moj.
Marina Matić