Sve Nestaje
Ističe pesak iz peščanika životnog
paraju se niti nanizane, tokom vremena.
Raspršuju se atomi snage, do juče, stameni,
sve polako iščezava i naporosto nestaje.
I šta to vreme poručuje, šta ostaje!
Ostaju duša, volja, vera i nada,
nedovoljni da se život savlada.
Nemoć na vrata kuca, zvoni, vrišti pomešana
sa tišinom iluzija, sa nerealnim razmišljanjem
da ćemo sve i uvek moći i pre i posle ponoći.
I šta nam život daje, šta ostaje!
Nemoć u naručju ostaje, bol, sećanja
koja manje više bole, na ovaj ili onaj način.
Lek ne postoji, oporavak dugo traje,
sve manje nade daje, da će se snaga vratiti.
Stiže nam nemoć, bolna, tužna, avetno ružna.
Grčevito se stežu prsti, hvataju iskrice
prohujalih godina, olovka, papir i koji trenutak
tek da se zabeleži, tek da se podseti umoran um
koliko je slobodan bio, šetajući kroz široki drum.
Dolaze sve teži dani, zar mora život uvek da nas rani?!
Znam da mi odgovor neće dati, znam a ipak ga tražim
dok ističe pesak iz peščanika života
paraju se niti nanizane, tokom vremena,
sve polako iščezava i naporosto nestaje.
Nadica Я.
Nada-Nadica Cvetković